Pustinjski blues: Bljedoliki beduin, ljepotica i blesava deva
Pustinja ima čudan smisao za humor. Tamo gdje misliš da ćeš biti ozbiljan, povijesno dostojanstven i kontemplativan, završiš kako vodiš devu dok ti žena sjedi na njoj i maše kao kraljica Sahare.
Na jednoj fotografiji...
Fes – grad koji ne pristaje na zaborav
U Fesu ne ulaziš – u njega toneš.
Stajao sam na jednom od onih krovova iznad kožare Chouara, držeći grančicu nane pod nosom, dok je ispod mene pulsirao prizor koji je istodobno brutalan i veličanstven....
Chefchaouen – grad koji živi u plavoj tišini
U podnožju planina Rif, ondje gdje se krajolik iznenada smiri i nebo postane bliže nego drugdje, leži Chefchaouen. Nije to grad koji vas dočeka bukom, prometom ili monumentalnim pročeljima. On vas dočeka bojom. I...
Beduinska djeca – tiha bosonoga radost
Putovanje u Egipat prošlog siječnja je uvelike promijenilo moju sliku svijeta. Tome je najviše pridonijelo vrijeme provedeno u beduinskom selu među nasmijanom bosonogom djecom. Na početku sam ih gledao kao djecu koju nemaju gotovo...