Istrgnute stranice — književni fragment Slavena Vujića.
Pamtiš li me? Znam, nisam te zaslužio. Nisam bio dorastao prilici koja mi se pružila. Odgurnuo sam te grubo. Povrijedio sam te. Ne želiš ni čuti za mene … valjda. Bilo je lijepih trenutaka. Smijali smo se. Voljeli. Koliko sam mogao. Vjerojatno je tebi to bilo dovoljno. Meni nije, mogao sam više.
Nadam se da te sad netko voli kako zaslužuješ. Lažem. Sebično bi htio da si sama. Da se ja mogu nadati. Sebično bi htio znati – pamtiš li me? Sjećaš li se onih divnih dana …? Je li ti nedostaju? Pitaš li se …
Stani. Zar doista nisi sazrio u toj svojoj tikvi? Jesi li još uvijek zaljubljen u sebe pa želiš da i drugi budu baš to? Neka joj je sretno! Tako moraš reći. Neka joj se ostvare sve želje …
Pamti li me, pitam se.