Merzouga. Pijesak među prstima, nebo koje zauzima gotovo cijelu fotografiju i dine koje mijenjaju boju sa svjetlom. U pustinji Maroka prizori su veliki, a čovjek u njima odjednom malen.
Među dinama
Na jednoj fotografiji stojim okrenut prema dinama. Na drugoj puštam pijesak da mi prolazi kroz ruke. Između njih su trenuci putovanja koje je teško svesti na popis mjesta: ljudi na devama, zastanak na pijesku, pogled prema nebu i svjetlo pred zalazak.
Fotografije iz pustinje često nam prvo pokažu krajolik. Dine, boje, obzor. Kada ih ponovno pregledavam, jednako mi je važno vidjeti ljude u tom prostoru. Nekoga tko maše s deve. Čovjeka s kojim sam zastao pred kamerom. Lica koja jednoj točki na karti daju osobnu priču.
Susret s nomadskom obitelji
Dio ovog putovanja bio je i susret s berberskom nomadskom obitelji. Uz fotografije pijeska i deva zato ostavljam i ove portrete: djevojčicu pred tkaninama i zajedničku fotografiju s nasmijanim dječakom. O njihovim životima nekoliko fotografija može ispričati tek mali dio. Za mene su one trag jednog susreta.
Na putovanju je lako poželjeti zabilježiti sve. Ovdje mi se čini važnim ostaviti fotografijama dovoljno prostora. Na njima se vide i široko nebo i sitni tragovi u pijesku, i kretanje i predah. Svaka čuva drukčiji dio istog dana.
Zato je ovo prije svega stranica iz putničke bilježnice. Merzouga kroz deset fotografija: pustinja, ljudi i susreti koje nosimo dalje sa sobom.
Merzouga u deset fotografija
