Zbirka poezije “Sve i(li) ništa”: Zidovi

Izgradio sam zidove
svugdje oko sebe
da sačuvam ono što vrijedi u meni

Debeli, masivni zidovi
čuvaju me od napasti
koje sam ostavio vani kao pse lutalice

Dobro mi je u samome sebi
grije me zagrljaj samoće
i tišina koju su izustili glasovi na odlasku

Pitam se
ima li nešto novo iza zidova
i je li procvao njen jorgovan ako je proljeće

Razmišljam
kako bi htio proviriti preko zidova
ali ne želim vidjeti ničiju sreću

Mislim
da ću dozidati još jedan red mrtvih želja
jer tako si mogu lagati
da ne gledam u svijet već bježim od njega

Vjerujem
da ću unutar svojih zidova
ostati vjeran sebi
u spokoju djetinjaste samoće

Ne vjerujem sebi
kad me časte slobodom
i kad mi govore da mogu sve

Istina je da
ne volim biti iza ovih zidova
ali zatvor pripada zlostavljačima sreće

Možda
bi ipak htio biti samo zid
bijelim licem u svijetu
a cijeli zazidan u samoći

Kiša opet pada
i ništa nije suho
pred zidom je
i iza njega
sve mokro i gluho

I svi ćemo bit mokriji
ma gdjegod se skrili
jer život ispod neba
kao lutalica cvili

I opet će sunce sjati
kao izlaz iz samoće
možda se i nada vrati
ako duša tako hoće

Slaven Vujic
Slaven Vujic
Pisac, istraživač, pripovjedač i turistički vodič. Lutalica, kako životna tako i literarna.

Related Articles

- Webshop -spot_img

Zadnje objave