REĆI ĆU TI (iz zbirke poezije “Sve i(li) ništa”)

REĆI ĆU TI
Jednog dana napisat ću ti pismo
kad pronađem prkosan papir
i neposlušnu olovku od trnja

Reći ću ti da si me uništila
napustila uz Lenjinov marš
uz bubanj otkucaja tvog nemirnog srca

Reći ću ti da sam legao sretan
umotan u kore ljubavi kao jabuka
u svitku želja koje se slatko smiju

Reći ću ti da mi je život bio nepoznanica
isprazni glagol bez društva imenica
knjiga uspavanih korica bez stranica

Reći ću ti da si na svakom mom listu
što sam ga istrgao u pijanstvu
redajući žestice u čast jezovite tuge

Reći ću ti da sam slobodan od svega
jer si slomila sve nežive pečate
na paketu poslanom u sandučić svijeta

Reći ću ti da si moja ljubav neizmjerna
i da dok živim neću voljeti drugu
da i ja malo dišem čistoću srca

Reći ću ti da nestaješ u meni
da se utapaš u zajedljivoj sjeni
da si val koji se više ne pjeni

Reći ću ti previše toga
na leđima jednoroga
odjahati pred Boga

Umoran od našeg puta
dok je savjest još ljuta
pustiti jednoroga da luta

Maknuti uzde s ljubavi
i neka je netko smlavi
i isprži na paklenoj tavi

I kad više ničeg ne bude
ostat će mi samo jedna misao
koju ću ti prešutjeti navijeke

i ne, to neće biti ljubav
i ne, to nećeš biti ti
jer i zadnju misao ću slagati

Slaven Vujić
Slaven Vujić
Pišem o ljudima, mjestima i pričama koje ih povezuju. Kao turistički vodič i storyteller istražujem povijest, kulturu, putovanja i male životne trenutke koji često ostanu skriveni od pogleda. Vjerujem da svako mjesto nosi svoju priču, a svaki čovjek svoj roman.

Pročitajte i