Kazalište u Dalmaciji ima dugu i bogatu tradiciju, koja seže još u doba antičkog Rima, a kroz stoljeća je prošla kroz srednjovjekovne crkvene drame, renesansne humanističke predstave i barokne spektakle. Dalmacija je, zahvaljujući svojoj kulturnoj povezanosti s Italijom i Mediteranom, bila među prvim dijelovima Hrvatske gdje se razvila kazališna scena, osobito u Dubrovniku, Splitu i Zadru.

Kroz povijest, dalmatinska su kazališta bila više od mjesta zabave – ona su bila kulturni centri, prostori društvene kritike i simboli nacionalne svijesti. Ovaj članak donosi pregled razvoja kazališta u Dalmaciji, najvažnijih kazališnih ličnosti i utjecaja na hrvatsku dramsku umjetnost.

I. Antika: Početak kazališne tradicije u Dalmaciji

Prve kazališne predstave u Dalmaciji izvodile su se još u rimsko doba, kada su Rimljani gradili teatre u svojim kolonijama.

1. Rimski teatri u Saloni i Naroni

• Salona (današnji Solin) imala je jedan od najvećih antičkih teatara na istočnom Jadranu.
• Teatar u Saloni mogao je primiti oko 3.500 gledatelja i bio je centar rimske dramske kulture u Dalmaciji.
• U Naroni (današnji Vid kod Metkovića) također su postojale scenske izvedbe, osobito tijekom rimskih festivala.

Rimske predstave bile su kombinacija tragedije, komedije i pantomime, a izvođene su na latinskom jeziku, s jasnim utjecajem grčkih dramskih oblika.

II. Srednji vijek: Crkvene drame i procesije

Tijekom srednjeg vijeka, kazalište se preselilo u crkve i samostane, gdje su se izvodile liturgijske drame i misteriji.

• U Dubrovniku i Zadru su se održavale pobožne procesije i prikazi Kristove muke, koji su kasnije postali temelji za srednjovjekovne drame.
• Kazalište je bilo didaktičko i moralno, a često su se izvodili prizori biblijskih priča.

Najpoznatiji primjer srednjovjekovne scenske tradicije u Dalmaciji bila je “Muka Kristova”, koja se izvodila u sklopu Uskrsnih obreda.

III. Renesansa: Početak svjetovnog kazališta

U 16. stoljeću, Dalmacija je bila pod jakim utjecajem talijanske renesanse, osobito kroz kontakte s Venecijom i Firenzom. Ovo je razdoblje kada se u Dalmaciji pojavljuju prve svjetovne drame na hrvatskom jeziku.

1. Marin Držić (1508. – 1567.) – Otac hrvatske drame

Najvažnije ime renesansnog kazališta u Dalmaciji bio je Marin Držić, dubrovački književnik koji je napisao najvažnije komedije hrvatske renesanse.

Njegova djela, poput “Dunda Maroja”, “Skupa” i “Novela od Stanca”, bila su izvedena u Dubrovniku još u 16. stoljeću, čime su postala prve hrvatske komedije na sceni.

Ključne značajke Držićeva kazališta:

• Inspiracija talijanskom komedijom dell’arte
• Likovi iz svakodnevnog života – plemići, trgovci, sluge, prevaranti
• Satira i kritika tadašnjeg društva

Držićeve predstave izvodile su se u Dubrovačkom kazalištu, koje je bilo prvo renesansno kazalište na hrvatskoj obali.

IV. Barok i klasicizam: Kazalište u službi aristokracije

Tijekom 17. i 18. stoljeća, kazalište u Dalmaciji bilo je pod snažnim utjecajem Mletačke Republike.

• U Dubrovniku je osnovana glumačka družina “Marinovićevi glumci”, koja je izvodila tragedije i pastorale.
• Zadar i Split imali su male dvorske teatre, gdje su gostovale talijanske operne i dramske trupe.

Iako su predstave uglavnom bile na talijanskom jeziku, postojali su i pokušaji izvođenja domaćih drama, osobito u Dubrovniku.

V. 19. stoljeće: Razvoj nacionalnog kazališta u Dalmaciji

U 19. stoljeću dolazi do procvata hrvatskog kazališta, potaknutog Ilirskim preporodom. Kazališta postaju simbol nacionalnog identiteta, a sve se više izvode predstave na hrvatskom jeziku.

1. Osnivanje prvih pravih kazališta

• 1865. – HNK Split – prvo profesionalno kazalište u Dalmaciji
• 1866. – Kazalište u Dubrovniku – nastavlja tradiciju Držića
• 1869. – Kazalište u Zadru – važno kulturno središte u Austro-Ugarskoj

2. Najpoznatiji dramski autori 19. stoljeća

• Ivan Kukuljević Sakcinski – autor prvih drama na hrvatskom jeziku
• Miljenko Smoje (kasnije 20. stoljeće) – unosi satirični duh u dalmatinsko kazalište

VI. 20. i 21. stoljeće: Modernizacija i suvremeno kazalište

U 20. stoljeću, dalmatinsko kazalište doživljava velike promjene – uvode se novi pravci, eksperimentalne predstave i moderne interpretacije klasičnih tekstova.

1. HNK Split i Dubrovačke ljetne igre

• Splitsko ljeto (1954.) – Kazališni festival koji donosi klasične i moderne drame
• Dubrovačke ljetne igre (1950.) – Najvažniji hrvatski kazališni festival, s izvedbama u autentičnim prostorima poput Lovrijenca i Kneževog dvora

2. Nova kazališta i alternativna scena

• Teatar Ulysses (Brijuni, osnivač Rade Šerbedžija)
• Teatar ITD i Gavella – Suradnja sa splitskim i zadarskim kazalištima
• Eksperimentalne predstave u Zadru i Šibeniku

Zaključak: Kazalište kao ogledalo Dalmacije

Od rimskih teatara i srednjovjekovnih procesija, preko renesansnog Dubrovnika i baroknog Splita, pa sve do modernih festivala i eksperimentalnih scena, kazalište u Dalmaciji ostalo je snažan kulturni fenomen.

Neka od najvažnijih hrvatskih dramskih djela nastala su upravo u Dalmaciji ili su inspirirana njome, dok su dalmatinska kazališta bila središta kulturnog i nacionalnog identiteta.

Danas, dok glumci na Lovrijencu recitiraju Gundulića, Držića i Ujevića, jasno je da dalmatinsko kazalište nije samo prošlost – ono je i dalje živa umjetnost koja odjekuje među starim kamenim zidinama i suvremenim scenama.