Josip Bronzović Bepo je osoba od koje crpim veliku životnu mudrost. Moj nono (djed) je bio dugogodišnji zvonar i remeta supetarske crkve, radišan i skroman zemljoradnik. Njegov predani vjernički život nije zabilježen u arhivu župe, ali su njegova djela živa kroz obiteljsku predaju. Slijedom tih priča napisao sam dvije slikovnice koje je prekrasno ilustrirala Janja Vehar, umjetnica iz Slovenije.
“Tajna Bepovih zvona” donosi priču o nejakom Bepu koji je svakodnevno zvonio u kampanelu (zvoniku) već od rane zore. Često su mu društvo pravili njegovi sinovi, te druga djeca i mladi ljudi koji su se igrali oko crkve. Djecu i mlade je posebno zanimalo kako je nejaki Bepo uspijevao pokretati velika crkvena zvona. Bepo je govorio da ima tajne pomoćnike, a tko su oni otkriva vam slikovnica “Tajna Bepovih zvona”.
Slikovnica “Tajna Bepovih zvona”
U malom ribarskom mjestu živio je zvonar Bepo sa svojim obitelji.
Vesela zvona uljepšavala su svakodnevnicu svim mještanima, a osobito djeci.
U vrijeme blagdana zvona su proizvodila čarobne zvukove.
No, svi su se pitali kako je nejaki Bepo pokretao velika zvona?
* Priča je temeljena na životu Josipa Bronzovića Bepa dugogodišnjeg zvonara i remete supetarske crkve