O Petru Kružiću ne zna se mnogo iz njegovih ranih godina, ali povijesni izvori ga smještaju u okolicu Senja, područje poznato po hrabrim uskocima i ratnicima koji su stoljećima branili obalu od gusara i osvajača. Rođen krajem 15. stoljeća, Kružić je odrastao u vremenu kada je Osmansko Carstvo nezaustavljivo napredovalo, osvajajući prostranstva Balkana i prijeteći Europi.
Njegov vojni talent prepoznat je u ranim dvadesetima, kada je stupio u službu Habsburške Monarhije. Prve borbene vještine stekao je pod zapovjedništvom Petra Berislavića, hrvatskog bana koji je predvodio neustrašive gerilske napade na Osmanlije.
Berislavić je bio poznat po strategiji brzih i iznenadnih napada, kojima je nanosio velike gubitke neprijatelju, a zatim se povlačio u planinske utvrde. Kružić je od njega učio, usvajajući taktike gerilskog ratovanja koje će kasnije primijeniti u obrani Klisa. Kada je 1520. godine Berislavić poginuo u bitci kod Vražjeg Vrha, mladi Kružić nastavio je njegovu borbu.
Kapetan Klisa – posljednja linija otpora
Oko 1522. godine, Kružić je postavljen za kapetana Klisa, ključne tvrđave između Dalmacije i osmanskih teritorija u Bosni.
Tvrđava Klis nije bila samo vojna utvrda – bila je simbol hrvatskog otpora i posljednja prepreka prije nego što bi Osmanlije mogle nesmetano prodrijeti do Jadrana.
Njegova obrana bila je uporna i neumoljiva. Osmanske vojske godinama su pokušavale zauzeti Klis, ali su Kružić i njegovi vojnici odbijali svaki napad. Čak i kada je bio u stalnom manjku hrane, oružja i pojačanja, nije odustajao.
Godine 1524., Osmanlije su pokrenule prvu veliku opsadu Klisa, ali nisu uspjele slomiti obranu. Kružić je organizirao brze protunapade, koristeći teren u svoju korist. Njegovi ljudi poznavali su svaku stijenu, svaki prolaz.
U jednoj od ključnih bitaka, predvodio je desant na osmanske logore, uništivši njihovu opskrbu i prisilivši ih na povlačenje. Njegova hrabrost donijela mu je slavu među obrambenim snagama Habsburške Monarhije i među narodom Dalmacije.
Neizvjesne godine – čekanje pomoći
Unatoč Kružićevoj upornosti, Klis se sve teže održavao. Hrana i municija postajali su rijetki, a iako su Habsburgovci obećavali pomoć, često su imali prečih poslova u borbama protiv Osmanskog Carstva u Ugarskoj i Austriji.
Njegov najveći saveznik trebao je biti Mletačka Republika, no Venecija je bila oprezna. Iako su Mlečani vladali velikim dijelom Dalmacije, nisu željeli otvoreni sukob s Osmanlijama, jer su s njima imali trgovinske sporazume. Često su odgađali slanje pomoći, iako su znali da pad Klisa znači izravnu prijetnju Splitu, Šibeniku i Zadru.
Tijekom 1530-ih godina, Kružić je slao niz molbi za pomoć španjolskom kralju Karlu V., njemačkim kneževima i papinskim snagama, pokušavajući osigurati vojne snage koje bi razbile osmansku opsadu. Papa Pavao III. poslao je određenu financijsku pomoć, ali to nije bilo dovoljno.
Presudna opsada 1537. i Kružićeva smrt
Godine 1536., osmanski vojskovođa Gazi Husrev-beg započeo je novu veliku opsadu Klisa. Ovaj put Osmanlije su bile bolje organizirane, dovodeći tisuće vojnika, teške opsadne sprave i dodatne konjičke snage.
Kružić je znao da bez pojačanja neće moći izdržati. Početkom 1537. godine, pokušao je proći kroz osmanske linije kako bi doveo pomoć iz obalnih gradova.
Sudbina ga je dočekala kod tvrđave Solin, gdje je njegova mala vojska napadnuta od nadmoćnih osmanskih snaga. U teškoj bitci, Kružić i njegovi ljudi zarobljeni su i pogubljeni. Prema nekim izvorima, odrubljena mu je glava pred osmanskim zapovjednicima, dok su njegovi vojnici bili ili pobijeni ili prodani u roblje.
Bez vođe, preostali branitelji Klisa predali su tvrđavu Osmanlijama 12. ožujka 1537. godine.
Što je uslijedilo nakon pada Klisa?
- Osmanlije su pretvorile Klis u vojnu bazu i koristile ga za daljnje napade na Dalmaciju.
- Mletački gradovi na obali bili su u stalnoj pripravnosti, znajući da je prijetnja sada bliža nego ikad.
- Hrvatski i dalmatinski vojnici prebjegli su u Senj, gdje su se pridružili uskocima i nastavili gerilski rat protiv Osmanlija.
- Klis je ostao pod osmanskom kontrolom gotovo 120 godina, sve do 1648., kada su ga Mlečani konačno osvojili uz pomoć hrvatskih ratnika.
Naslijeđe Petra Kružića
Petar Kružić postao je jedan od najslavnijih hrvatskih vojskovođa u borbi protiv Osmanlija. Njegova obrana Klisa ušla je u legende, a njegovo ime ostalo je simbol upornosti, hrabrosti i neslomljivog duha.
Njegova ostavština živi kroz:
- Tvrđavu Klis, koja i danas stoji kao simbol otpora.
- Hrvatske povijesne kronike, u kojima se opisuje kao “posljednji vitez Dalmacije”.
- Narodne priče i legende, koje ga uspoređuju s junacima poput kneza Branimira i Nikole Šubića Zrinskog.
- Senjske uskoke, koji su nastavili borbu nakon njegova pada.
Iako je Osmanlijsko Carstvo u konačnici preuzelo Klis, njegov otpor usporio je osmanski prodor i dao vremena Dalmaciji da se pripremi za daljnju obranu.
U povijesti hrvatskog naroda, rijetki su vođe koji su toliko dugo i tako uspješno pružali otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju.
Petar Kružić ostao je zapamćen ne samo kao vojskovođa, već i kao simbol borbe protiv nemogućih izgleda – junak koji je pao, ali nikada nije bio poražen.
