Poezija

Noćas želim samorominjati tišinamatamo gdje si voljelaobgrljena dubinamaNoćas mi se plačejeka srca potajnadok žubori bajkasamo naša tajnaNoćas mi je svijetaposvemašnje dostabodljikavih pravilai uzvišenog postaNoćas mi se dišenešto posve našeželim gledat strastkako divlje mašeNoćas mi...

Pričala je pticamaonim velikim ružnimi malim izgubljenimnamijanim i tužnim Cvrkutala im ječari posve otmjeneu simfoniji srcarasplesala je sjene Sjala je bajkovitocijela rujna šumasmiono i skrovito Ozarena sam licashvatio u zanosuda sam bio ptica

U njeno dvorište uš’o je pasoronuo, zapušten i pretužanza kakav moćni teatralni kaskojeg je svugdje ostao dužan Ulicama dahće bez lavežadrhtavo podvijena repabježi čak i od tupa ježasamotno prema kraju šepa Sav ojađen, raščupan i gubavu...

Izgradio sam zidovesvugdje oko sebeda sačuvam ono što vrijedi u meni Debeli, masivni zidovičuvaju me od napastikoje sam ostavio vani kao pse lutalice Dobro mi je u samome sebigrije me zagrljaj samoćei tišina koju su izustili...

Jednog dana ćemo biti klupica i trijemU samo nekoj svojoj tišini, u smiraju dana,Dodirivati se neprimjetnoI ništa neće biti potpunije Jednog dana ćemo biti labud i jezeroLabud je bez jezera samo ptica koja ne letiJezero...