U mom selu ima jedna pruga
nad kojom se poslije kiše
razvuče čista, sjajna duga
i mokrim željama pruge diše

Na prugu dođemo s pitanjem
ponad mudro skupljenih obrva
da život ne zovemo skitanjem
i plesom stolnjaka punog mrva

A Ona dođe pred stidljiv mrak
posijati tajne nove težnje
tamo pred neki sipljivi vlak
na putu do minule čežnje

Došla je i ove večeri
netom nakon usnula sunca
bila sve što sja i treperi
dok o želji pjeva i bunca

I do je tako silno volim
hodala je bosa po pruzi
tabanima smiono golim
po nečijoj kipućoj tuzi