Jugoistočno od Benkovca, na nekadašnjoj cesti od Iadere (Zadar) do Salone, nalazi se Asseria. Nekadašnji ilirski grad i rimski municipij je bio naseljen u kontinuitetu preko 1100 godina i u njemu možemo pratiti spoj niza kultura.
Priča u Asseriji započinje ilirskom gradinom izgrađenom na povišenom položaju, koja je postala osnova urbane sredine ilirskih Liburna. Već u 4. stoljeću prije Krista Asseriju su opasavali impozantni bedemi koji su mjestimično visoki i do 7 metara. Čak i danas ovi bedemi izgledaju impresivno, no u svojoj puno snazi štitili su urbanu Asseriju u prstenu od 2.5 kilometra. Bedemi predstavljaju klasičnu megalitsku strukturu bez vezivnog materijala, na osnovi čega zaključujemo da su u arhitekturi Asserije prevladavali helenistički utjecaji, što je i logično zbog već tada dobro razvijene trgovine Liburna i Grka.
Veliki razvoj Asserija bilježi na početku rimske vladavine kada postaje rimski municipij. Značajan položaj Asserije u vrijeme uspostave rimske vlasti u Iliriku ponajviše je posljedica sjajnog geografskog položaja kojeg odlikuje razmeđa puteva, ali i mogućnost kontrole velikog teritorija podno urbane strukture. Zemlja oko Asserije je bila nadasve plodna, što je omogućilo nesmetanu urbanizaciju i razvoj grada. U to vrijeme Asserija je narasla u pravi mali gospodarski centar preko kojeg se trgovalo u više smjerova, od zaleđa Asserije preko Italije pa sve do Afrike.
Usporedno s gospodarskim razvojem Asserije, razvija se i umjetnost koja je ponajviše prisutna u kamenoklesarskim projektima. Najimpozantniji dio Asserije su bila gradska vrata poznatija kao Trajanov slavoluk koja nažalost nisu očuvana, ali zato su očuvani predivni cipusi, liburnski nadgrobni spomenici.
Sudbina Asserije povezana je u potpunosti sa sudbinom Rimskog Carstva pa je tako dekadencijom Rima i kasnijom propasti u 5. stoljeću, Asserija gubila na značaju dok u potpunosti nije napuštena negdje u 6. stoljeću.
O Asseriji još uvijek znamo premalo i tek se imaju provesti istraživanja gradskih struktura unutar impozantnih bedema koji i danas ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Gledajući masivne kamene blokove položene u preciznu strukturu bez vezivnog materijala, pitamo se koliko zapravo znamo o znanjima i vještinama ilirskih graditelja koji su dali veliki doprinos i u kasnijoj urbanizaciji nekadašnjeg ilirskog grada.
Možemo reći da Asserija zapravo nikad nije umrla. Ona samo spava pod zemljom kao jedan posve nepoznati podzemni svijet koji će nam se otkriti u svoje vrijeme.
