Izgradio sam zidove
svugdje oko sebe
da sačuvam ono što vrijedi u meni
Debeli, masivni zidovi
čuvaju me od napasti
koje sam ostavio vani kao pse lutalice
Dobro mi je u samome sebi
grije me zagrljaj samoće
i tišina koju su izustili glasovi na odlasku
Pitam se
ima li nešto novo iza zidova
i je li procvao njen jorgovan ako je proljeće
Razmišljam
kako bi htio proviriti preko zidova
ali ne želim vidjeti ničiju sreću
Mislim
da ću dozidati još jedan red mrtvih želja
jer tako si mogu lagati
da ne gledam u svijet već bježim od njega
Vjerujem
da ću unutar svojih zidova
ostati vjeran sebi
u spokoju djetinjaste samoće
Ne vjerujem sebi
kad me časte slobodom
i kad mi govore da mogu sve
Istina je da
ne volim biti iza ovih zidova
ali zatvor pripada zlostavljačima sreće
Možda
bi ipak htio biti samo zid
bijelim licem u svijetu
a cijeli zazidan u samoći
Kiša opet pada
i ništa nije suho
pred zidom je
i iza njega
sve mokro i gluho
I svi ćemo bit mokriji
ma gdjegod se skrili
jer život ispod neba
kao lutalica cvili
I opet će sunce sjati
kao izlaz iz samoće
možda se i nada vrati
ako duša tako hoće
