Rekao sam sineću više griješitii k'o kobac vrebati tuđa sela da bi pripadao negdjeRekao sam sigledati ću u Bogai hodati vodom života posve samRekao sam sineću poznavati grijehi neću ga nikad pozdraviti iako smo stari znanciRekao sam...
Slaven Vujic - Srne u magli

PJESMA Srne u Magli

0
Magla je bujnogusta prekrila i šumu i poljei laže da je zora prespavala svoje jutroi da jutro neće doćikao ni srne, kojima se potajno nadamako ne poskakuju u nečijoj masnoćiJutros bi baš htio vidjeti srnetaj krhki, graciozni...

PJESMA Umoran

0
Umoran sam od srećekojom me siluju napaljenici radostiprestravljeni spoznajom stvarnostiUmoran sam od tugekoja se klati između klijetki srcašto mudrost pronalaze u patnjiUmoran sam od željatvrdoglavih lastavica koje leteproljećima bez mirisa i bojaUmoran sam od nadešto zasljepljuje kao...

PJESMA Njen osmijeh

0
Ne poznajem tu tamnokosu krasoticuali ta žena se tako čarobno smijeza njenom blizinom sve u meni štuca i vrijeU njoj leži neka zatomljena tuganapeta da poput strijele prošaraneko skriveno nebo plašljive dušeGledam te usne kako poput zavjesaotkrivaju...

PJESMA Povedi me

0
Povedi meu život koji ne žrtvuje radost na oltarima lažnog mučeništvaPovedi memeđu zvijezde da u svjetlu budućih željaizgonim sve svoje tamePovedi meravno u pakao svih mojih grijehada se oprostim od njih uz tamburašePovedi meu toplinu tvoga dahada...

PJESMA Čekala je

0
ČEKALA JE …Na sprovodu jedne nadečekala jezadnji trohej tugaljivizadnji pozdravzadnju čežnjuzadnji pogled sanjiviU daljini mrtav kostrzao se na zvonuveć pokojne slaveruža od patnjeprocvjetala jeusred zgažene traveČekala jezadnji korak u ništazadnji vapaj tijelakroz slavolukizgubljene ljubavišepa golubica bijelaČekala jekraj...
PLAMENI JEZIKOna je plamenu uzavreloj srećiu njenom vrtlogutopim se ko u pećiOna je vatra živakremasto gustazavodljivo peckavavrckava su joj ustaOna je luda strastšto zanosno vladapustinjama srcakao pitka nadaOna je tiha vatrai požar u trenuutjeha promrzlomšto grije svoju...
ZA MNOM SU LAJALI PSIZa mnom lajali su psineki mali vražićii malo veći goničia najviše su lavežom kleleproždrljive seoske džukeleLajali su gorko u noćgdjegod sam kanio lećizagrizli me u smionoj srećiu zagrljaju blijede tamemislio sam na ciklameA...
LEŽALA JE U CVIJEĆUSva mirisna, sva šarenasjetnom tugom ozarenalegla je među cvijećešto sakriva ga drvećeI nestala u mirisuza kojim se svi okrećuzbog kojeg ptice u visuhitro na zemlju slijećuJa sam je tajno gledaokako se u cvatu kuparapsodiji...
Čekam ju da prođe da k'o oluja razuzdano dođe i divlje nabuja Oj, zubata pjesmo bez suza i bila bez nje baš jesmo mornari sivila A s njom je sve čudnovato nadasve Preslatko kobno razarajuće … čarobno