PJESMA Srne u Magli

Slaven Vujic - Srne u magli

Magla je bujnogusta prekrila i šumu i polje
i laže da je zora prespavala svoje jutro
i da jutro neće doći
kao ni srne, kojima se potajno nadam
ako ne poskakuju u nečijoj masnoći

Jutros bi baš htio vidjeti srne
taj krhki, graciozni strah
što ostavlja sramežljive duge u paučini
k’o gajeta valove na pučini

Nema srna jutros a baš ih želim
nema ni fazana nit’ gladnog mišara
nema, baš nema, ničega osim platna
sivije duše od moje s nekoliko šara

Zamislit ću srne baš u inat
i to ne dvije nego četiri komada
i par fazana više
i sitog mišara
i vjerovat da šuma diše

Kako li samo poskakuju
srnice plaho zaigrane
mladi fazani im se dive
rasplesane su i stare vrane

Kako li samo radost vlada
i povija zrele kukuruze
kojima diše stara livada
ispod turobno sive bluze

Radujmo se svi na tašte
zbog guste magle
na pozornice jedne mašte

Radujmo se svi sneni
jer magla je dovoljno gusta
da budemo zaljubljeni

A ja držao sam njenu ruku
i dok su srne odmarale
u nama su šarene zore cvale

A ja držao sam njenu kosu
i prvi prvom osmijehu sunca
poljubio njenu uspavanu rosu

Zbirka poezije “Sve i(li) ništa”

Prethodna objavaPJESMA Umoran
Sljedeća objavaPJESMA Osmijeh u vodi života
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here