Pjesma ŠEPAV PAS

U njeno dvorište uš’o je pas
oronuo, zapušten i pretužan
za kakav moćni teatralni kas
kojeg je svugdje ostao dužan

Ulicama dahće bez laveža
drhtavo podvijena repa
bježi čak i od tupa ježa
samotno prema kraju šepa

Sav ojađen, raščupan i gubav
u njenom šarenom dvorištu
dobio je mek dodir i ljubav

Ruke su joj bile pune blata
obraza rumenijih no ikad
otvorila mi je svoja vrata

(Zbirka Sve i(li) ništa)

Prethodna objavaPorter MARBI
Sljedeća objavaFARABUTAVANJE Žedni tići Starega Grada
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here