PJESMA Osmijeh u vodi života

Rekao sam si
neću više griješiti
i k’o kobac vrebati tuđa sela da bi pripadao negdje
Rekao sam si
gledati ću u Boga
i hodati vodom života posve sam
Rekao sam si
neću poznavati grijeh
i neću ga nikad pozdraviti iako smo stari znanci
Rekao sam si
dosta je snova o ljubavi
iz kojih me trgne zviždaljka vlaka na odlasku
Rekao sam si
neću više padati na osmijehe
jer dosta mi je ustajanja uz budilicu neke nove patnje
A onda se nasmijala ona
i sažvakao me trenutak
u posve divlji vrutak
I sve što sam svet bio
u trenu sam zaboravio
A onda se nasmijala ona
prkosno još jednom
i meni onako žednom
ponudila vodu života
u kojoj je sva ljepota

Prethodna objavaPJESMA Srne u Magli
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here