PJESMA Njen osmijeh

Ne poznajem tu tamnokosu krasoticu
ali ta žena se tako čarobno smije
za njenom blizinom sve u meni štuca i vrije

U njoj leži neka zatomljena tuga
napeta da poput strijele prošara
neko skriveno nebo plašljive duše

Gledam te usne kako poput zavjesa
otkrivaju predstavu za sva osjetila
u kojoj bi rado bio nečujan statist

Morat ću joj priznati da je volim
iako je ne znam i nemam pojma
ima li više u meni snage za patnjom

Volim je kao nasmijano biće
kao dlan pun vode u pustinji života
kao zvijezdu koja još nije pala u želju

Ne, ona se ne smije samo ustima
jer čega ti je puno srce, to ti izlazi na usta
i čega ti je puna duša, to ti sjaji iz očiju

Ona se smije cijelim bićem
bez pitanja me grli dozrelom tugom
da bi u meni procvale nove radosti

Htio bi joj priznati nekakvu ljubav
koja je neće uvrijediti
a koja meni treba kad sve drugo zašuti

Njen me osmijeh uštipao
k’o uspavanog zeca
u dolini slanih suza
što strahuje i jeca
na groblju lakih muza

Njen me osmijeh ohrabrio
pozvao u svijet
da nađem u stijeni
neki novi cvijet
da mirišemo zaljubljeni

Prethodna objavaPJESMA Povedi me
Sljedeća objavaPJESMA Umoran
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here