Pjesma NE DAM TE, DJEDE

Rekoše mi da si pijanica
probodena, bolno kriva lica
u kući svojoj naopak i strog
u kafani šaljivdžija i Bog
rekoše da si bio zbilja loš
orden tvoj da je hrđav broš
da si bio ćudljivo, mrko svoj
nikakav narodni ni naš heroj
a nađoše te lakše pijanog
nego u ratu teško ranjenog
u glavi ti zloban švapski metak
prekrio bukovački cvijetak
preživio si kišna nosila
i sva ti muka za orden bila
da si otišao među sjene
ne bi danas ni bilo mene
niti bi bilo ni ove pjesme
a ni sjećanja batinske česme
i zato kažem ne dam te, djede
ne dam da ti ordenja blijede
i kad narod potopi čovjeka
Dunavom duša živi dovijeka

(sjećanje na djeda Slavka, na slici uz nabujali Dunav u Batini našoj baranjskoj)

Prethodna objavaPjesma VJETAR MI KRADE OBRAZE
Sljedeća objavaPjesma ŠARENI BOŽIĆ
Slaven Vujic
Pišem svašta, većinu toga ne osobito dobro. Čakavska satira, ljubavna poezija i satira, duhovne knjige, slikovnice, priručnici, romani u nastajanju. Ne zbog raskošnog talenta, već nepoznavanja samog sebe kojeg otkrivam kroz brojne žanrove. Pisanje je uznapredovalo od hobija do profesionalne karijere samo zbog dvije stvari: nitko mi nije htio dati posao, a moj sin je trebao priliku za bolje zdravlje. Pišem i stvaram samo radi tebe, Vito, zlato tatino.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here