Pjesma I KAD ODEŠ

“I kad odeš 
ostaješ
u šalici kave
budeć’ zaborave.
Kod tužne vrbe
kao dvije grbe
kao dva klasa
jednog glasa
kao rahlo sjeno
žuto zagrljeno
tajno jedno
zajedno.
Bili smo to
slatko nešto
tkano vješto.

I kad odeš
ne prestaješ.
Ljubit ćeš me
kao kiša nagla
kao snena magla.

I kad odeš
ne nestaješ.
Gledat ću te
kao rosa cvijet
kao cijeli svijet.”

Prethodna objavaPjesma NISAM ZNAO ISPOD DUGE HODAT
Sljedeća objavaPjesma BISERNA PLESAČICA
Slaven Vujic
Pišem svašta, većinu toga ne osobito dobro. Čakavska satira, ljubavna poezija i satira, duhovne knjige, slikovnice, priručnici, romani u nastajanju. Ne zbog raskošnog talenta, već nepoznavanja samog sebe kojeg otkrivam kroz brojne žanrove. Pisanje je uznapredovalo od hobija do profesionalne karijere samo zbog dvije stvari: nitko mi nije htio dati posao, a moj sin je trebao priliku za bolje zdravlje. Pišem i stvaram samo radi tebe, Vito, zlato tatino.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here