Pjesma I KAD ODEŠ

“I kad odeš 
ostaješ
u šalici kave
budeć’ zaborave.
Kod tužne vrbe
kao dvije grbe
kao dva klasa
jednog glasa
kao rahlo sjeno
žuto zagrljeno
tajno jedno
zajedno.
Bili smo to
slatko nešto
tkano vješto.

I kad odeš
ne prestaješ.
Ljubit ćeš me
kao kiša nagla
kao snena magla.

I kad odeš
ne nestaješ.
Gledat ću te
kao rosa cvijet
kao cijeli svijet.”

Prethodna objavaPjesma NISAM ZNAO ISPOD DUGE HODAT
Sljedeća objavaPjesma BISERNA PLESAČICA
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here