Pjesma HODALA JE BOSA PO PRUZI

U mom selu ima jedna pruga
nad kojom se poslije kiše
razvuče čista, sjajna duga
i mokrim željama pruge diše

Na prugu dođemo s pitanjem
ponad mudro skupljenih obrva
da život ne zovemo skitanjem
i plesom stolnjaka punog mrva

A Ona dođe pred stidljiv mrak
posijati tajne nove težnje
tamo pred neki sipljivi vlak
na putu do minule čežnje

Došla je i ove večeri
netom nakon usnula sunca
bila sve što sja i treperi
dok o želji pjeva i bunca

I do je tako silno volim
hodala je bosa po pruzi
tabanima smiono golim
po nečijoj kipućoj tuzi

Prethodna objavaGrmljavina duše ŠTA JE SREĆA?
Sljedeća objavaPortret BAJKER
Slaven Vujic
Pišem svašta, većinu toga ne osobito dobro. Čakavska satira, ljubavna poezija i satira, duhovne knjige, slikovnice, priručnici, romani u nastajanju. Ne zbog raskošnog talenta, već nepoznavanja samog sebe kojeg otkrivam kroz brojne žanrove. Pisanje je uznapredovalo od hobija do profesionalne karijere samo zbog dvije stvari: nitko mi nije htio dati posao, a moj sin je trebao priliku za bolje zdravlje. Pišem i stvaram samo radi tebe, Vito, zlato tatino.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here