Pjesma DVIJE DUŠE, JEDNO SRCE

Dahom milosti zelenih krošnji 

preko drače zgažena druma, 

odriču se starih kora i nošnji 

dva stabla što postadu šuma. 

Poljupcem iza starog štaglja 

razmiču oblake svojih života, 

tjeraju lisicu i mrkog čaglja 

u ritmu anđeoskih nota. 

Nek se grle krošnjama sreće 

na radost zemlje i neba, 

ljubavi rajske faliti im neće 

u plaču nasmijanih beba. 

Nad košnicama slatke milosti 

nek najslađi se med vrca, 

nek združe se meso i kosti

u dvije duše jednog srca.”

Prethodna objavaPjesma MRAČAK
Sljedeća objavaPjesma CRNA PRUGA BIJELA DUGA
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here