Kome to smeta Djed Mraz?

Kao dijete volio sam Djeda Mraza. Sjedio sam mu u krilu i tad nisam znao da on je zapravo barba Srđan iz mog Supetra. Sve oko Djeda Mraza je bila radost, a dobio sam i poklon – kako se ne veseliti? I kasnije kad mi je tata razbio čaroliju Djeda Mraza i pokazao mi ga u “civilu” jednog običnog dana na rivi, i dalje sam vjerovao u njegovu čaroliju jer je donosila pjesmu, radost, darivanje …

Moj nono Bepo je bio dugogodišnji zvonar crkve u Supetru i kao praktični vjernik je usadio u svoju obitelj tradiciju Božića i darivanje od strane Isusa i Svetog Nikole. Meni kao djetetu su svi ti likovi bili jednaki i jednako sam ih volio. I Isusa i Svetog Nikolu i Djeda Mraza. Iz današnje perspektive mogu reći da je “industrija Djeda Mraza” bila značajno jača što je i razumljivo za Jugoslaviju 80-tih godina.

“Novo normalno” za nas u Hrvatskoj je krenulo s Djedom Božićnjakom. Odjednom je Mraz postao manje poželjan jer navodno ima korijene u smiješnoj komercijalizaciji. Priklonili smo se “hrvatskijem” Božićnjaku, mada to nema veze s Hrvatskom jer Christmas Father je jednako popularan naziv za vremešnog djedicu s bradom u crvenoj odori koji živi na Sjevernom polu. Ništa u njemu nije više katoličko, a nova terminologija je samo usvajanje nove inačice imena.

No, zašto bi Djed Mraz trebao biti hrvatskiji? Zar je bitno da nešto zvuči i izgleda hrvatskije ili katoličkije, ako raduje djecu, baš onako kako je radovalo mene u mom djetinjstvu?

Djed Mraz je čista fikcija. Riječ je o razigranom vilenjaku koji je kroz sito različitih kultura poprimio ljudskiji oblik koji nam je svima poznat. Ne samo oblik, već i uzrečicu “ho-ho-ho” i razne druge običaje koji imaju uporište u različitim kulturama. Engleski Santa Claus je nastao od nizozemskog SinterKlas, što bi značilo – Sveti Nikola (Saint Nicholas). Sveti Nikola, zaštitnik djece i mornara, je inspirirao priču o Djedu Mrazu koja se, unatoč europskim korijenima, zakotrljala u 18. stoljeću u SAD-u da bi u 19. stoljeću Djed Mraz poprimio prepoznatljivi oblik u ilustraciji Thomasa Nasta.

Santa Claus: Thomas Nast 1881. godine

Od tada je popularnost Djeda Mraza galopirajuća i svi su ga razvukli u skladu sa svojim vjerama i uvjerenjima, a napose i poslovnim ambicijama. Prilično snažne reklame s Djedom Mrazom već dugo vremena potpisuje Coca-Cola i taj vrckavi djedica je postao maneken komercijalizacije. U nekim kulturama njegovo ponašanje poprima običaje koje smatramo poganskima, dok se u tradicionalnijim zemljama značajno više približava originalnom liku Svetog Nikole. Djed Mraz je možda imao svoje čarolije za svijet djece, ali u našem svijetu nužna je podjela i negdje je dobrodošao, a negdje je gotovo potpuno odbačen i zamijenjen svecima ili nekim sasvim novim likovima.

Poanta ovog teksta nije razlučivanje korijena Djeda Mraza niti je povijesni razvoj tog branda nešto što želim podijeliti s vama. Prije svega, kao autor koji uživa u fikciji, vjerujem da svijet apsolutno treba Djeda Mraza. I Svetog Nikolu. I sve ostale svete ljude, vilenjake, Srđane iz mog malog mjesta. Kad je u pitanju radost djece, njihovo darivanje uz najiskrenije želje za njihovu dobrobit, ograničenja ne bi trebalo biti. Na stvaralačkoj slobodi trebaju biti i Sveti Nikola i Djed Mraz pa nek se nadmeću u prijateljskom ozračju. Nadalje, smatram da nikad ne smijemo prestati smišljati nove likove koji daruju djecu. Maštovitost ne znači nepoštivanje tradicionalizma. Prije je potrebno razlučiti povijesne osobe i svijet fikcije, no nemojmo misliti da su opipljivi ljudi veće svjetlo od onih koje je stvorila ljudska mašta. Pa čak i ako zastupamo tradicionalniji pogled na svijet kroz kršćanstvo, sposobnost pisanja inspirativnih i zabavnih priča za djecu, kao i stvaranja ilustracija poput luckastog starčića u crvenome, ne može biti nego Božji dar.

Svijet u kojem ćemo se prijateljski nadmetati za pažnju djece, je vjerojatno svijet kakav bi djeca poželjela. To mogu reći kao debeljuškasti dječarac iz malog otočkog mjesta. Tad sam volio i Isusa i smiješnog djedicu, a Srđana sam volio još i više kad sam saznao da je poželio biti poput Djeda Mraza.

Bili poput Svetog Nikole ili poput Djeda Mraza, neka je to na dobrobit naše djece. Ako nam smeta radost pjesme i darivanja i želimo da se sve to odvija na način koji mi prepoznajemo kao jedini ispravan, možda bi se trebali vratiti u školske klupe i ponoviti lekcije o poštivanju različitosti, razumijevanju i prijateljstvu.  

Na dobro vam došao Sveti Nikola! Razveselio vas Djed Mraz!
Hvala ti, Srđane. Hvala ti, nono Bepo.

Prethodna objavaKoliko je rođenih danas?
Sljedeća objavaSlavim život – i preporučam vam isto!
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here