Koliko je rođenih danas?

Živimo u vremenu u kojem je smrt postala glavna uzdanica za dobru profitabilnost raznoraznih tabloida i portala. Covid-19 je poput crne udovice raširio svoju nevidljivu mrežu i u njoj se svakodnevno nalaze brojne žrtve. U Hrvatskoj je u posljednja 24 sata preminulo 68 osoba od Covida-19, a istovremeno je svijet siromašniji za više od 3600 ljudi. Covid-19 je stvaran, izrazito zarazan i smrtonosan. No, je li Covid-19 zaslužio svakodnevne naslovnice?

Ljudi svakodnevno umiru. Možda smo to zaboravili na trenutak, no mi nismo vječni. Razbolijevamo se i umiremo. Venemo kao i sve na ovom svijetu. Neki životi gase se vrlo tragično usred nesreća i kobnih grešaka razularene mladosti. Svakog dana na svijetu ljudi nestaju uslijed bolesti, ratova i siromaštva. Više od 9 milijuna ljudi umrlo je u svijetu od raka ove godine prema dostupnim statistikama. Zvuči pomalo paradoksakno, no smrt je najkonstantniji dio života.

Odgovornim ponašanjem možemo povećati svoje šanse da živimo zdravo i dugovječno, no ni tada nije sve u našim rukama. Dovoljno je toliko malo vjetra da se ugasimo kao svijeća prije kraja kojeg si želimo što dalje u životu. Moj tata je prije dva desetljeća napisao:
Život je čudno stanje – što ga više imamo, imamo ga sve manje

Doista, mi nismo gospodari života i smrti. U nekom trenutku svi ćemo biti dio crne statistike jer smo stvoreni da uvenemo. No, je li današnji svijet samo crna statistika? Ako ćemo doista cijeniti život, onda je u redu da se u poplavi crnih vijesti izgrade neke nove brane. Danas je smrt postala važnija od života. O čovjeku i njegovim djelima najviše saznamo iz medija nakon što umre. Polako smo naučeni da skačemo u vlak vječne hvale i slave, tako da strojovođa svoju posljednju vožnju tračnicama svijeta odrađuje s relativno velikim brojem vagona. A dok je živ klizio tračnicama, jedva da je imao dovoljno za kompoziciju …

Strah i panika koja se sije zbog svjetske pandemije potpuno zamagljuje fokus na bitno.
A bitna je sveukupnost, cjelina. Bitno je sve što se tiče života. Bitno je zdravlje, ali bitna je i egzistencija. Bitno je štititi nemoćne, ali ne zaboraviti na ostale. Svijet je usvojio bankovni mindset – društvene aktivnosti, a napose one u civilnoj zaštiti, kreiramo u odnosu na rizike. Stvaramo rizične skupine ad hoc, fokusiramo se na djelomična rješenja u odnosu na podatke koji nam se serviraju i sve uspješnije gubimo cijelu sliku svijeta koja je jedina prava platforma za univerzalno kvalitetne obrasce življenja. Evidentno je da nismo samo žrtve pandemije sveprisutnog virusa, već i stvaranja kolektivne memorije koja pojedincu svakim danom sve više oduzima moć kritičkog razmatranja i rasuđivanja.

Znate li da se u Hrvatskoj u prosjeku rodi više od stotinu djece na dan, unatoč demografskom propadanju? Svijet je svakog dana bogatiji za gotovo 400.000 djece. Zašto rođenja nisu više vrijedna vijesti? Zar nije stvaranje života temelj čitavog svijeta i opstanka ljudi u ovoj bogatoj oazi prirodnih resursa? Kad već brinemo o životu rizičnih skupina kroz niz restriktivnih mjera i o tome pišemo svakog dana, kako to da ne slavimo isti taj život u trenutcima najsavršenije prirodne čarolije? Zašto ne bi svaki dan započeli sa – danas je u svijetu rođeno 400.000 beba! Kakve li radosti biti na planeti prepunoj plača novorođenčadi! Zar nije to poanta svega stvaranja i najčarobniji trenutak što ga svijet može imati? Gdje je nestalo rođenje kao vijest i tko ja odlučio da samo smrt bude vijest, a rođenje samo još jedan banalni podatak o životu nekih ljudi na Zemlji?

U pjesmi “I što će nam dan” pišem

I što će nam zora
koju plaši kobac
mrtav ispod bora
I što će nam dan
kad strahom budi
svaki naš novi san

….

Kad čovjek pokuša kritički razmišljati o široj slici svijeta od ove trenutne, odmah je smatran teoretičarem zavjera i okvir cijele te umjetne slike postaje njegova ćelija. To nije zdrav svijet i to nije istina o svijetu. Svaki odgovoran čovjek danas oplakuje preminule od Covida-19 i čini sve da od zaraze zaštiti i sebe i druge. No, još veća odgovornost prema životu na Zemlji i čitavom postanku je slaviti život svakoga dana jer upravo život ima najviše dnevnih slučajeva na ovom svijetu. Ništa nije toliko veliko i brojno u dnevnim statistikama, kao što je to život. Pitamo li se zašto život nije više vrijedan naslovnica i znamo li koliko je novih slučajeva života zabilježeno u posljednja 24 sata?

Hans Christian Andersen je prekrasno zabilježio:

“Budi sretan. Imaš puno vremena biti mrtav.”

Ako život više nije najvažniji slučaj na Zemlji, uskoro ćemo se pitati – jesmo li živi?

Prethodna objavaANA JUSIĆ: Sanjar koji zapisuje
Sljedeća objavaKome to smeta Djed Mraz?
Slaven Vujić
Stvaranje je uvijek bila moja strast. Stvarati poslove, projekte, knjige. Danas pišem priručnike za samoizdavače na engleskom jeziku, a na svom jeziku razne priče, slikovnice i poeziju. Pišem i izvodim Šjor Farabuta na čakavici. Gutam sva štiva vezana uz Tolkiena i vodim Tolkienology, humorističnu stranicu baziranu na njegovim djelima. Literarna sam lutalica, što sasvim dobro paše uz moja razmišljanja o životu. Tolkien me najbolje poznaje kad kaže "nisu izgubljeni svi koji lutaju".

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here