Knjiga RIJEČ LJUBAVI: Poglavlje “Mir”

Poglavlje: Mir

„Mir vam ostavljam, mir vam svoj darujem“
(Iv 14,27)

Mir koji Isus daruje je pozivnica u neograničenu Božju ljubav. Jednako je tako i s nama; darujući mir otvaramo drugima vrata kraljevstva nebeskog. No, prije svega važno se pomiriti. Prvenstveno s Bogom, odnosno s onim nečim višim od vlastitog postojanja. Pronaći mir znači sjediniti se s naumom Svevišnjega, odnosno prihvatiti svoje poslanje na Zemlji. Darovati mir drugima znači poželjeti im siguran put prema njihovom spasenju.

Nemiran je svaki čovjek koji se u životu još uvijek traži. Svaki taj koji nije pronašao nit iz zamršenog klupka svog spasenja. Upravo se tim nitima pletu pletiva najfinije ljubavi. Mir je taj koji donosi velika djela s otiskom Božjeg blagoslova. Današnje vrijeme, nažalost, nudi previše stvari koje čovjeku oduzimaju mir. Sveprisutan je poslovni stres, nezadovoljstvo  načinim življenja i izostankom vremena za posvećivanje prijateljima i obitelji. Tako sam i ja živio, radeći za ciljeve koji ne čine čovjeka istinski sretnim i koji mu ne donose mir. Pitamo li se, kako smo došli do toga da smo izgubili mir kojeg nam je u nasljeđe ostavio Krist?

Hebrejska riječ shalom ne označava samo mir, ona je ujedno i pozdrav. Po mom osobnom mišljenju, jedan od zaista najljepših pozdrava. Jednako kako ljudima želimo da im  bude dobar dan, možemo im poželjeti i mir. Da, to je jedna od najčešćih želja koju imam za druge u životu. Želim da pronađu svoj mir, jer znam da će na osnovi toga mira biti puno bolji kao muževi i žene ili prijatelji. „Mir vama“ je ujedno i pozdrav kojeg je Isus često koristio pri susretu sa svojim učenicima. Ako je mir na prvom mjestu želja, onda su sve želje na pravom mjestu.

Kako čovjek utvrđuje mir u svom životu? Je li to onaj osjećaj staloženosti i spokoja duboko u nama?

Ja svoj mir pronalazim u svom sinu Vitu. On je ogledalo mog mira. Njegov autizam bio je vrlo izražen u svojim stereotipijama dok sam kao slab čovjek nosio u sebi veliki nemir. Taj nemir se ocrtavao u njegovim ugrizima, te u nizu stereotipnih ponašanja kojima je bježao iz svijeta koji ga okružuje. Moj nemir potencirao je njegova stanja i njegov se autizam osobito ljutio. Sva ta njegova stanja izazivala su u meni još veći nemir. Bio sam nesretan sa stanjima vlastitog sina i nisam pronalazio nikakve tragove blagoslova u životu kojeg imamo. Životario sam dan za danom, proklinjući zlu kob koja nas je zadesila kroz njegov autizam. Tražio sam rješenja, ali još više sam tražio krivce. Progonitelj svega je bio isključivo moj ego. Ego najbolje raste onda kada se hrani velikim porcijama nečijeg mira. Kada mu damo za pravo da poradi lažnog sjaja oduzme mir u bjesomučnom trku prema sebičnom ispunjenju, postajemo žrtve nemira. Tražeći krivce za sinov autizam i tražeći načine za popravak njega, odnosno njegovu transformaciju u redovno dječje stanje, izgubio sam ono malo preostalog mira u svom životu.

„Složi se s njim (Bogom) i pomiri se, tako će ti biti dobro“
(Job 22, 21)

Prethodna objavaFrnjokule na Hvaru
Sljedeća objavaKako smanjiti bol i osjećaj povrijeđenosti?
Slaven Vujic
Pišem svašta, većinu toga ne osobito dobro. Čakavska satira, ljubavna poezija i satira, duhovne knjige, slikovnice, priručnici, romani u nastajanju. Ne zbog raskošnog talenta, već nepoznavanja samog sebe kojeg otkrivam kroz brojne žanrove. Pisanje je uznapredovalo od hobija do profesionalne karijere samo zbog dvije stvari: nitko mi nije htio dati posao, a moj sin je trebao priliku za bolje zdravlje. Pišem i stvaram samo radi tebe, Vito, zlato tatino.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here