Kad spomenemo riječ “poker”, većina ljudi pomisli na zadimljene stolove u casinu gdje netko gubi svoju mjesečnu plaću ili auto, stan, kuću. To je jedna od predrasuda koja je nastala uslijed nekoliko holivudskih filmova, te pučkim prepričavanjem priča o pokeru bez limita u kojem je netko izgubio svu imovinu. Ne kažem da takvih slučajeva nije bilo, no svijet pokera nudi razne igre u kojima postoje i limiti i pravila. Postoji poker koji se igra uz limite na cash stolovima, a postoji i turnirski poker u kojem ulazak na turnir (buy-in) ima određenu vrijednost i ispadanje s turnira znači samo gubitak u vrijednosti ulaznice.
Već dugo vremena Texas Holdem poker je u svijetu prepoznat kao sport, a dobar dio zemalja tretira igrače Texas Holdem pokera kao sportaše. To je potpuno logično s obzirom da se za turnire u pokeru treba ozbiljno pripremati. Potrebno je učiti teoriju igre koja je iznimno kompleksna, a isto tako je je važno proučavati igrače i strukturu turnira. S obzirom da su turniri često dugotrajni i mentalno vrlo iscrpljujući, važno je biti u dobroj fizičkoj kondiciji, te raspolagati psihološkim kapacitetima za nadvladavnje pritiska kojeg donosi sama igra. Znanje i vještina dugoročno dolaze do izražaja, stoga najbolji igrači Texas Holdema nisu nikakvi “srećkovići” već posjeduju sposobnosti i alate za ostvarivanje presudne prednosti u odnosu na druge igrače. Sve je to plod velikog truda i zalaganja, što podrazumijeva svaki profesionalni sport. Bez ikakve sumnje, turnirski Texas Holdem je svakako sport.
Smiješno je uopće doživljavati ponajbolje igrače današnjice kao kockare. Daniel Negreanu je jednog od najpoznatijih lica današnjeg pokera, koji se može pohvaliti brojnim laskavim titulama posljednjih 15-ak godina. On je istinska zvijezda, živi zdravo kao pravi sportaš i sigurno ga nećete naći u zadimljenim rupama gdje netko na igre na sreću ulaže sav imetak. On igra turnire visoke klase i sva svoja iskustva prenosi na vrlo popularnom YouTube kanalu koji ima više od 700.000 pretplatnika.
Phil Ivey, Fedor Holz, Justin Bonomo, Bryan Kenney, Jason Koon, Erik Seidel, Stephen Chidwick, Shaun Deeb su samo od nekih imena iz svijeta Texas Holdema koji ostvaruju vrhunske rezultate već niz godina i kao uspješni profesionalni sportaši uživaju status zvijezda ne samo u svijetu pokera, već i šire. Brojni među njima su ujedno i investitori u raznim projektima, neki od njih su poznati filantropi, dok su drugi samotazajni i usmjereni samo na usavršavanje svojih vještina.
Hrvatska zaostaje u smislu prihvaćanja pokera za razvijenim zemljama svijeta, iako se može pohvaliti nekolicinom fenomenalnih igrača koji su upisali svoja imena u povijest Texas Holdema. Posljednji kojem je to uspjelo je fenomenalni Matija Dobrić koji je posljednji nastup na WSOP (World Series of Poker) u Las Vegasu okončao na petom mjestu u konkurenciji 8.663 igrača, što mu je donijelo nagradu u iznosu od 2.25 milijuna dolara. Primjera radi, pobjednik glavnog turnira Espen Uhlen Jørstad je uprihodio 10 milijuna dolara.
A gdje je moje mjesto u svijetu Texas Holdema?
Radim na njemu. Uložio sam puno vremena u proučavanje igre, proanalizirao sam milijune situacija. Ostvario sam neke rezultate, no ništa vrijedno spomena u odnosu na najbolje domete hrvatskih igrača. U ovoj godini počeo sam aktivnije igrati iz više razloga. Dosadilo mi je čekanje nekih boljih prilika u životu koje ovise o dobroj volji drugih ljudi. Shvatio sam da se moram baviti nečim gdje ovisim isključivo o sebi, a Texas Holdem kao sport nudi podjednake šanse svima. Svi krećemo s istim “kapitalom” u igru, nitko nije favorit.
Drugi razlog zbog kojeg sam odabrao Texas Holdem je zdravlje. U odnosu na svoje zdravstveno stanje više-manje sam prikovan za stolicu u smislu hobija i interesa pa se tako iz udobnih naslonjača mogu posvetiti ostvarivanju rezultata i osvajanju pripadajućih nagrada. To je sve nego lagan put; ja ću dati sve od sebe da usvojim i primijenim napredna znanja i vještine, no konkurencija u svijetu turnirskog Texas Holdema je izuzetno snažna. Samo petnaestak posto igrača može biti uspješno, a takva šansa je značajno veća od jedne velike nule koju mi nudi društvo u kojem živim.
Nadam se plasmanu na WSOP Europe, a jednog dana i na WSOP u Las Vegasu.
Bez petlje nema slave! (no guts, no glory!)
