Ostaci antičke kulture na otoku Braču mnogima su nepoznati. Dok se priča naširoko o Dioklecijanovoj palači u Splitu, udaljenoj niti 20 kilometara zračne linije, gotovo ništa se ne piše o Rasohama na Braču, odakle je crpljen kamen za izgradnju Dioklecijanove palače kao i ostalih kapitalnih građevina antičkog doba. Lokalitet Rasohe je jedan od tri poznata kamenoloma iz rimskog doba na Braču, a hvalevrijednim naporima Turističke zajednice grada Supetra posjetitelji mogu uživati u atmosferi netaknute antike.
Reljef Herkula je vjerojatno i najcjenjenija antička skulptura na Braču. Tematski predstavlja uspješnog i snažnog Herkula, koji ogrnut lavljom kožom u desnoj ruci drži buzdovan, a u lijevoj jabuke. Jabuke su relativno čest antički simbol ploda, odnosno uspješno završenog posla.
Na samoj figuri Herkula dominantne su uvećane šake kojima se htjela naglasiti znamenita snaga ovog junaka.
Iako postoje izvori koji govore da je ovaj umjetnički relativno siromašni reljef djelo neukog roba, vjerujem da je to potpuna pogreška iz dva razloga. Kao prvo, umjetnik je poznavao statuarni kip Herakla (pandan Herkulu u grčkoj mitologiji), koji je čestno prikazivan na gotovo identičan način. Drugi razlog bi bio ritualne prirode; s obzirom da je Herkul uklesan u stijeni, znatna je vjerojatnost da se radi o svetištu Herkula. U tom razdoblju u stijene su se klesali kultni reljefi božanstva, kojima su se u prirodnim okruženjima prinosile žrtve zahvale.
U prilog toj tezi govori i antički natpis u susjednom kamenolomu Stražišće na kojem piše
H(ERCULI) A(UGUSTO) S(ACRUM)
ALNIUS OBUL
TRONIUS
DETER
Iako precizno značenje ovog natpisa nije određeno, mojim skromnim latinskim sugeriram da se radi o ritualno omeđenom prostoru u čast Herkulu, kojeg je uspostavio izvjesni Alnius Obultronius. To je ujedno na tragu radova uvaženog arheologa Nenada Cambija.
Još jedan žrtvenik Herkulu je pronađen na lokalitetu Plato kod Škripa, tako da možemo zaključiti da su drevni stanovnici Škripa i okolice njegovali kult Herkula. Manje je poznato da je upravo Škrip, taj mali brački dragulj, bio središte otoka preko 2000 godina u svojoj 3000 godina staroj povijesti (od cca 1200 g. pr.n. e. do razaranja Neretljana 841. godine).
Mitologije su inače izvorište brojnih književnih djela iz žanra fantazije, stoga vjerujem da u današnje vrijeme mogu biti inspiracija za razvoj turističkih programa koje bi neupitno vrijednu antičku baštinu otoka Brača mogli podijeliti s brojnim posjetiteljima iz cijelog svijeta. Otok Brač nije samo bogat ostacima antičke kulture već i legendama, od kojih je najpoznatija ona o Sv. Jelenoj Križarici koja je zapravo rođena na Braču, prema pučkoj predaji i nekolicini povjesničara.
O svemu tome ću uskoro pisati opširnije i temeljitije.
