Grmljavina duše ALBUM SRETNIH SLIČICA

Smatram se vjernikom. Imam takvu obiteljsku tradiciju, doživio sam dovoljno Božjeg prisustva, napisao sam duhovnu knjigu, nešto duhovne poezije, slikovnice za djecu. Nadahnutim božanskim sam i krenuo nešto mijenjati, pomoći djeci.
Bog nikada nije pitanje.
Međutim, ja sam i biće razuma. Za suživot svih nas zajedno, ne može pomoći nijedna određena knjiga o Bogu, prirodi ili baš ničemu. Tu knjigu pišemo mi sami, a sve što čitamo usput su vodiči.
Kažu teško će vjernik s ateistom živjeti. Kako diskriminatorno! Teško će vjernik i sa vjernikom živjeti. I ateist s ateistom. Taj priručnik “čovjek na čovjeka” je stvar pletenja trenutaka. Jesi li u trenutku bio dobar prijatelj? Jesi li volio iskreno, bez zadrške? Jesi li cijenio sebe, a bio nesebičan kad je potrebno? Svi ti trenutci grade čovjeka, a samo izgrađen čovjek može biti tolerantan i otvoren putnik kroz život. Ako je takav, nikome neće smetati knjiga koju čita u nedjeljnje jutro.
Može li vjera sve objasniti? Ne može. Vjeruješ u nešto što otkrivaš cijeli svoj život. Bilo bi iznimno nerazumno i smiješno nametati drugima nešto što i sam teško objašnjavaš. Vjera je vrlo osobna stvar, a evangelizacija se provodi djelom. Riječ je kao list na grani; otkinut će ga slučajan prolaznik ili zaigran vjetar, i ples po blatu mu je suđen. Djela pričaju knjigu o nama, knjigu dostojna života. Dobar čovjek ulazi u mnoga srca. Za mene vjernika, što li je on nego Krist? Za nekog drugog on će biti samo dobar čovjek, ali misao o njemu zapravo je identična. Zaokupio je i mene kršćanina i nekog drugog. Za nekog drugoj taj isti čovjek neće biti dobar. Nesavršeni smo, nismo automati za dobra djela i sreću. Sporiti ćemo se oko svakog čovjeka, jer o svakome se može reći i dobro i loše. Sporiti ćemo se u vječnost… samo da dokažemo svoje pravo. A možda je bilo koje pravo tako beznačajno, a nepravo tako savršeno?
Znanje o ljudima nam neće pomoći u otkrivanju sebe. Prepoznati dobro u svijetu je univerzalno fantastična religija. Potražiti to dobro u sebi je divan pokušaj dobrog življenja. Sve to vodi trenutcima u kojima će se dobro ispreplesti s dobrim i živjeti će vječan trenutak.
Reći će neki – pa nije ovaj baš pravi vjernik. Nek i ne budem. Nisam automat za vjeru, nisam recitator. Ako me to odvede u pakao, nije moje ni bilo da pripadam vjeri.
Život ne vidim kao ozbiljnu svetu knjigu. Vidim ga kao album sa samoljepljivim sličicama. Što ih više imamo, veća je želja prikupiti one koje nedostaju. Kad ih prikupimo, priča je potpuna… do prvog sljedećeg albuma.

Prethodna objavaPjesma SVE JE PROŠLO
Sljedeća objavaFrnjokule na Hvaru
Slaven Vujic
Pišem svašta, većinu toga ne osobito dobro. Čakavska satira, ljubavna poezija i satira, duhovne knjige, slikovnice, priručnici, romani u nastajanju. Ne zbog raskošnog talenta, već nepoznavanja samog sebe kojeg otkrivam kroz brojne žanrove. Pisanje je uznapredovalo od hobija do profesionalne karijere samo zbog dvije stvari: nitko mi nije htio dati posao, a moj sin je trebao priliku za bolje zdravlje. Pišem i stvaram samo radi tebe, Vito, zlato tatino.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here